Dopamin - molekula motivacije

Dopamin je molekula o kojoj se pišu knjige, ali ne treba vam toliko informacija da shvatite suštinu. Ovdje ću ukratko podijeliti informacije do kojih sam došao analizirajući 2 Hubermanova podcasta na temu dopamina.

Sve počinje sa žudnjom.
Žudnja je kao endogena droga, uzrokuje lučenje dopamina koji ima visok potencijal da kontrolira naše ponašanje. To je moćna molekula koja nam može pomoći da kreiramo život iz snova a može nas i odvući u propast.
On je uzrok naših želja, bilo da je želja neki opći cilj kao težnja ka boljem životu ili je želja usmjerena na zadovoljenje trenutnih žudnji.
Bez njega možemo iskusiti zadovoljstvo, ali nemamo motivaciju da uradimo išta kako bismo došli do zadovoljstva. On je taj koji nas tjera da zadovoljimo svoje žudnje.

Dopamin je više od neurotransmitera, on je i neuromodulator.
Neurotransmiteri komuniciraju između povezanih neurona dok neuromodulatori komuniciraju sa širom mrežom neurona i tako smanjuju ili podižu razinu njihove aktivnosti, znači imaju veći utjecaj na hormonalnu 'miksetu' što određuje stanje u kojem se nalazimo.

Doživljaj trenutka ovisi o razini dopamina.

Osjećamo se odlično i motivirano – dopamin je kriv!
Osjećamo se depresivno i bezvoljno – dopamin je kriv!

Kada imamo visoku razinu dopamina sve će nam biti super, ali kada se dopamin isprazni sve nam je bezveze.
Kako se osjećamo ovisi o prethodnoj razini dopamina. Ako je nešto uzrokovalo da se dopamin povisi pa se spusti do srednje vrijednosti, osjećat ćemo manji ushit nego što bi osjećali da je dopamin bio ispod srednje vrijednosti pa porastao do nje.

Uzrok bezvoljnosti može biti i konstantna ispražnjenost dopaminskog rezervoara. Danas postoji toliko za dopamin iscrpljujućih radnji i zbog toga je teško utjecati na motiviranost djece, ali i nas samih.
Kako bi se dopamin vratio na srednju vrijednost, a samim tim i popravilo raspoloženje, potrebno je napraviti pauzu od radnji koje nam predstavljaju užitak. Lučenje dopamina treba ići s jedne na drugu stranu, kao testera, ne smije zaglaviti na jednoj strani.

Također, važno je znati da nakon leta slijedi pad. Što je veće podizanje dopamina, veći će biti i pad, a to se može iskusiti nakon nekih predivnih iskustava poslije kojih smo blago tužni jer su prošla.
Tada će nas osjećaj očaja natjerati da tražimo novi porast dopamina, a to je ono što ne bi trebali učiniti. Treba se pomiriti sa trenutnim stanjem i znati da će ono brzo proći, čim se dopamin vrati u normalu.

I ako previše požurimo ka lučenju dopamina, lučenje će bit manje. Što duže potraje suzdržavanje, veće će biti lučenje dopamina pri toj aktivnosti.

Ne očekuj da se ne bi razočarao. Ova fraza je itekako povezana s dopaminom. Ako očekujemo da će nešto biti odlično, već samim očekivanjem nam se luči dopamin i ako to zaista bude odlično, dopamin ide još više gore, ali ako ne bude kao što smo očekivali, dopamin će pasti nisko i bit ćemo razočarani. Past će niže nego što bi pao da nismo očekivali ništa.

Ovisnost je progresivno sužavanje lepeze zadovoljstva.

Lepeza radnji koje nam uzrokuju zadovoljstvo je široka, ali kad o nečemu postajemo ovisni, sve gubi svoju ljepotu i nju možemo pronaći isključivo u toj radnji oko koje se i stvara ovisnost.

Uzmimo za primjer pušača. Dolazak u prirodu je predivan sam po sebi, ali njemu postaje sve tmurniji ukoliko ne može zapaliti. Užitak bi mogao pronaći u opuštanju, ali njegov mozak traži samo cigaretu, jer bez nje ništa nije užitak.

Osoba koja obožava igrati igrice gubi interes u drugim stvarima jer u njima nema dopamina poput onoga koji se luči igranjem igrica. Zanemaruju se odnosi, obaveze, zdravlje… Na kraju ni igrice neće lučiti toliko dopamina.
Ako dopamin redovno lučimo istom aktivnosti, ona će izgubiti svoju čar pa će ga se lučiti sve manje, a nemogućnost lučenja dopamina jedan je od puteva ka depresiji.

Prekomjernim lučenjem dopamina neograničenom uronjenosti u virtualni svijet može doći i do kronične iscrpljenosti dopamina čemu se često pridoda pogrešna dijagnoza ADHD-a (poremećaja pozornosti). Kako će dijete zadržati pozornost na nastavniku koji 45 minuta priča kad se mozak navikne na prebačaje svakih nekoliko sekundi (reelsi)?

Kod lučenja dopamina trebali bi biti nepredvidivi. To je ono što uzrokuje kockarsku ovisnost, nepredvidivost lučenja dopamina. I mi sami bi trebali biti poput kasina, odnosno ne imati ustaljeni raspored aktivnosti koje luče dopamin, a to su aktivnosti u kojima uživamo.

S kojom aktivnosti ostvariti porast dopamina kakav uzrokuje linija kokaina?

Tako oštar porast dopamina ali i njegov pad pronalaze se samo kod kokaina.
Kako ćeš osobu koja se često igra s dopaminom na taj način motivirati da učini nešto sa svojim životom? Kakvog smisla ima mučenje i ostvarivanje cilja koji će izlučiti pola ushita kakav može polučiti jedna linija? 

Srećom postoji prirodan način lučenja dopamina usporedivog s lučenjem uzrokovanim kokainom, a to je hladna kupka!
Hladnoća sama po sebi nije povezana s porastom razine dopamina, ali prestanak boli je. Istraživanja su pokazala kako trpljenje boli u hladnoći i njen prestanak nakon izlaska iz hladnoće uzrokuju porast dopamina usporediv s porastom kakav uzrokuje kokain, samo što je porast uzrokovan prestankom boli dugotrajniji.

Besplatni dopamin

Besplatni dopamin dostupan je gdje god se okrenemo, jer sve što nam je užitak luči dopamin. Slatki zalogaj, slani zalogaj, droga, kava, seks, skrolanje…

Užitak, užitak, užitak. Prekomjerni užitak i izbjegavanje mukotrpnih aktivnosti kojima se dolazi do dopamina. Na taj način život postaje siv.

Klatno ide s jedne strane na drugu. Ne može ti uvijek biti ugodno! Da bi osjetio veće zadovoljstvo, moraš zaviriti u veću patnju!

Prepuštanjem svojim nagonima i nesposobnosti povlačenja kočnice kopa se rupa koja postaje sve dublja, a zatrpati se može samo DISCIPLINOM!

Jednostavna formula za bolji život je: trening + zdrava prehrana + rad na svojim snovima